Novi Kopjari

DVA SNA

I Dio

Iznenadjen „pozitivno“  naslovom  na stranici kopjari.npage.eu,  „Novi Kopjari!“ pa sam sebe upita,
kakvi su sad to sad Novi Kopjari.I ne ostade mi ništa drugo nego napisati svoj kratki komentar na 
objavljeni natpis, i to sa moje tocke gledista.Mene  još jednog Kopjarca, koji svake godine nekoliko
puta dojde u Kopjare,posjeti rodnu grudu, uziva u ljepotama Kopjara,u prelijepoj tisini,pod tako 
plavim nebom kao nigdje,prelijepoj prirodi, cistom zraku,cistoj vodi,(sa jasjena ili Rajsnje vode),
zdravoj hrani, ljepotama nasih njiva,lijepim pogledom na Poljice i Lijesnicu,na Perun,na stijenu 
Radakovicu,na stari Grad Bobovac,Borovicku crkvu,  na kojoj zvona tako lijepo zvone kao 
nekad u stara vremena.  “Tada je bio samo jedan saPa se zapitah na tren,gdje nestadose te 
nase lijepe plemenite Kopjarske igre, koje su uvijek bile tako rado gledane,u svako godisnje 
doba,kada bi se nasi odrasli Kopjarci igrali klisace na selu,bacali kamena sramena,igrali 
lopte na guliza,vukli kuke,gdje bi nasi sampioni pokazivali svoju snagu,napr.Zeljo,Sara,
Bukva,Cango,Mladen,Bugo,Subasa,Perica,Dida,Ilicak,Bjeli,Doma,Stijepo,Grujo,Sinder,
Bato,Zvonko,Aro,Vili,Ciko,Zoka,Biko,Zdravija,Slavic,Keva,Deo,ZeloCelo,Bjelko  i mnogi 
drugi.Bilo je to milina gledati.Vec na selu se culo kako lopta subonji  na Bukvi,skoro svaki
 dan,pogotovo vikendom u ljeto,gdje nasi malisani,Nino,Leo,Dado,Dejan,Ivica,Andjelko,
Tijo,Vedran,Marijo,Cvrko,Bebe,i mnogi drugi, igraju nogomet do kasnih vecernjih sati,
ili kada se sa kupanja iz Kucukovica (lijepe Bukovice)sa Andrica pomole,iscrpljeni od
 plivanja  Cigo,Ozro,Zare,Ciro,Igo,Goran,Mito,Sipo,Carli,Zore,Ljube,Peo,Boro,Stanoja,
Dragan,Dare,Svemo i mnogi drugi. “Tada je bio samo jedan san”.Nikada se nece moci 
zaboraviti nasi Kopjarski obicaji,pogotovo dragi blagdani,Blagoslov kuca,Misa na Groblju,
Uskrs,Nova Godina,Svi sveti,Marina,Sv.Anto,Bozic,(Kopjari u snijegu),milina pogledati kroz 
malene kucne prozorcice,na krovovima po metar snijega,Ivan Dan,Petrov Dan,Babine,
odlasci u vojsku uz pjesme (oj drugovi jel vam zao),rodjendani,svadbe,krstenja, i mnogi 
drugi obicaji,nasa domaca hrana,Pita,Razljeva,Kajgana,Razne corbe,Pura,Trusa,Sarma,
Razanj, razni kolaci,Patismana,Ormasice,Tulumbe,Slag pjena,Alva,Gibanica,i mnogi drugi.
U ljeto kosevina po nasim njivama,kupljenje sijena,kopanje kukuruza, kada se zovu kopaci,
 meni jedan od najdrazeg dana,jer znam da ce makar na taj dan biti bogata trpeza,biti ce
 jela i kolaca izobilje.Ali kada dodje Sveta Nedjelja u 9 sati ujutro, pa kad nase cure krenu u
 Kr.Sutjesku na misu,tada bi na cestu izaslo i staro i mlado,da vide svoje Kopjarske ljepotice,
Kopjarske djevojke,cime se cijelo selo ponosilo,,Jelu,Blazu,Ilinku,Maru,Janju,Vesnu,Veseljku,
Antoniju,Andju,Miru,Bernardu,Jagodu,Katu,Drazu,Svjetlanu,Zrinku,Simicu,Milenu,i mnoge druge,
jer pri polasku je slijedila pjesma,kao i kad bi se vracale svojim domovima iz Sutjeske. 
“Tada je bio samo jedan san”.Taj obicaj se nece moci nikad zaboraviti,to ce ostati svakom 
Kopjarcu u srcu do kraja zivota,te Mackare koje su bile tako rado cekane da svako dijete 
nije imalo mirna sna prije na mjesec dana do pocetka mackara,od treme,radosti,srece i veselja.
Nedjeljom male,a utorkom velike mackare,to je posebna radost svakog djeteta bila.Mackare 
i klanje krmadi bili su dva dozivljaja za djecu kao danas u moderna vremena“igrice na kompjuteru“
ali malim Kopjarcicima je to bio veliki razlog da im uznemiri miran san.Pocetkom 11-tog mjeseca 
kad bi malo zastudilo nasi su se sada vec neki i pokojni ocevi spremali za klanje krmaka,takobi,
Ivolja,Subasa,Pela,Matugic,Puara,Sinder,Bjelac,Bodarickic,Ciro,Pero,Kudza,Ilicak,i mnogi drugi,
pomagali jedan drugom u tom jako lijepom i tradicionalnom poslu.Milina je bilo pogledati kada 
nase majke,u nasoj bijeloj nosnji,(poprsnjak,pregaca,opanci)sada nazalost neke vecipokojne,napr.
Tonka,Popovka,Galicicka,Gara,Cemerka,Jozicka,Anola,Bastasicka,,Manda,Turbicka,Ljubara,Tadinica,
Jelicka,Kajicka,Tesevka,Turba,Miljacicka,Kacura,Malka i mnoge druge,peru na vodi aljine ,pricaju 
preko ograde jedna sa drugom,pa makar se i svadjale vikale jedna na drugu,bilo bi ljepse nego sad,
sad kada nasim selom vlada mir i tisina.Pa mi zacudo bi,i sam sebe upita“pa gdjesu makar one male
ptice“ pticice koje su nekad naseim selom pjevale i proljece dozivale.Ne ,nema ni njih,kao da su 
otisle sa nama,sa nama unesrecenim Kopjarcima i Kopjarkama,a dali nam i danas one proljece navjestaju,
to je veliko pitanje???.Nevjerujem???. „Tada je bio samo jedan san“.Po nasim lijepim njivama oda 
samo jedno ocajno stado ovaca, i jedan nepoznati uplaseni coban,koji kao da se krije od samog sebe,
kao da se nesto plasi,ili me se stidi,ili mu nije drago sto vidi jos jednu ljudsku zivu dusu,
da,dobro ste procitali,jos jednu zivu ljudsku dusu,bas u mom selu,u tom lijepom selu gdje vlada
nevidjena tisina, u mojim lijepim i tihim Kopjarima.Pa se samo na tren jadan izgubi,kao u zemlju
da je propao.Naprotiv njegovog uplasenog stada,i psa cuvara,koji tako ocajno gledaju u mene,
kao da i neduzna zivotinja zna da sam ja,ja  taj koji je tu rodjen ,i da taj dio zemaljske kugle 
meni pripada a ne njima,ali zivotinja nazalostgovoriti nezna,pa je samo ocajna i uplasena,
a imam osjecaj da  zna pricati,njen „gazda“ (coban) bio bi uveliko kritikovan od te ocajne
zivotinje,sto ju je doveo na ovaj dio zemaljske kugle,koji joj nije nikada pripadao,
i sa koje ce uvijek otici gladna i ocajna.I zato sa gore navedenim natpisom „Novi Kopjari“nazalost
,moram se u potpunosti sloziti sa tim.Jato sto i jest u Kopjarima sve novo,sto razuman covjek 
nemoze da shvati.Jer   nema vise one male djecice,da se igraju radosno po putu,ni djevojacke
 ni momacke pjesme da se ori kao nekad,nestao je sav taj nas ponos,sva ta nasa radost,
ta nasa Kopjarska sreca,Kopjarske igre,sve je to nekako tuzno ,bolno, jadno,jedino sto  zvona
 sa Borovicke crkve  zvone tako cisto, tako lijepo,bas kao prije,“fala bogu“makar nesto,
makar jedna radost od starih Kopjara,i zato su za mene ti novi Kopjari stvarno neki novi Kopjari.

II Dio

2008 godina,godina spasa,budjenja,radosti,uspjeha,srece,emo-cija, i svega drugog,naravno

„Novih Kopjara“.Mnogi su Kopjarcani i Kucukovljani u dalekoj tudjini,u tudjini gdje cvijece

ne mirise kao u Kopjarima,gdje se djeca ne igraju u opancicima kao u Kopjarima,gdje igre

nisu tako slatke kao u Kopjarima,ni nebo nije plavo kao iznad Kopjara.Svi su culi zvona sa

Borovicke ili Sutjeske crkve kako ih zovu svojim Kopjarima,vidjeli neku djecu u prokletoj

tudjini na igralistu,pa se sjetise djecice iz Kopjara,vidjese Maskenbal i osjetise Kopjarske

mackare,cuse izvornu pjesmu pa se sjetise onoga cime su se ponosili,svojih Kopjarskih

ljepotica,i pjesme niz Bukvu,i odlucise svi kao jedan uciniti nesto za svoj rodni kraj,tamo

gdje su nikli,tamo gdje su im svitala najljepsa jutra,tamo gdje je mjesec najljepse zalazio.

Plemenitim humanitarnim akcijama od dobrih ljudi iz Kopjara/Kucukovica i iz mnogih

nasih krajeva,skupise veliku financijsku pomoc i za pocetak uljepsase svojim pokojnicima

vjecni dom,napravise spomenik,napravise dokaz da su Kopjarcani jos zivi,da ih je vecina

u prokletoj tudjini,a dusa u Kopjarima.Tog 27.07.2008 u 13 sati,sakupi se na Groblju

veliki broj svijeta,ponajvise iz Kopjara i iz Kucukovica,Sv.Misa kao nekad na Svisvete,

na Bukvi se culo kako lopta subonji kao nekad prije,djeca su veselo trcala cestom kao

nekad u stara vremena,pjesma se orila na sve strane,nase tiho selo pod plavim nebom

postalo je taj dan neprohodno kao neko veliko svetiste,auta na sve strane,i cesti prolaznici

koji su nasim selom taj dan prolazili na tren su se zapitali, „dali se to Kopjari bude iz sna“.???

I ostade velika nada svim Kopjarcanima /Kucukovljanima, da ce urednik ovoga teksta 2009 godine

u drugom dijelu ove price moci makar nesto vise napisati nego u prvom dijelu.Zato radujmo se vec

danas nasem sljedecem susretu u Kopjarima 25.07.2009. u 12 sati.Do tada sanjajmo drugi san Kopjari 2009

Nazalost iz tudjine,12.09.2008 Autor teksta:Igor Subasic

nach oben