Hauptmenü Willkommen
• POCETNA
• KOPIJARI 2009
• CILJEVI ZA 2010
• POLOZAJ KOPJARA
• VIDEO 2009
• OBNOVA GROBLJA
• DAVNO NEKADA
• 2008 KOPJARI
• VASE SLIKE
• FORUM
• POZDRAVI
• LINKOVI
• KONTAKT
• O KOPJARIMA
• VIKEND U KOPJARA
• SVI SVETI
• NASI POKOJNI
• SVIJETLO U KOPIJARA
• CLANSTVO 2010
• POMOZIMO ZORISLAVA

                                  POLOZAJ KOPJARA. 

Kopjari su mjesto u srednjoj Bosni,skoro na sredini puta izmedju Kaknja i Varesa, zupa su Kraljeva Sutjeska,800m zracne linije, su od starog grada Bobovca.Mjesna zajednica su bili Dragovici,podruznica Kopjari.U Kopjarima je zivjelo do 1993 godine ca,140 stanovnika,selo je bilo potpuno naseljeno katolickim zivljem.Smjesteno je iznad poznatih rijeka Bukovice/Borovicke rijeke od strane Varesa,i Trstionice od strane Kaknja.Kopjari su okruzeni velikim planinama,blagim padinama, i brdima obraslim bjelogoricnom i crnogoricnom sumom.
Skoro svako domacinstvo se bavilo manjim stocarstvom,svaka je kuca imala makar jednu kravu ili kozu/ovcu,i veliki dio jako kvalitetnog obradivog zemljista.
Glavni i najkvalitetniji dio Kopjarskog podrucja proteze se od Ljestvace do Pogara i od Kucukovica do Kose.Mjesto je okruzeno velikim vocnjacima,plodnim poljima,predivnim pogledima na druga susjedna mjesta.
Izmedju planina: Poljica,Tesevskog brda,Lijesnice,Peruna i Radakove stijene,je smjesteno nase maleno mjesto,a susjedna sela su,od strane Varesa:Kucukovici,Dragovici,Juse,Mijakovici,D.Borovica.G.Borovica,Pogar itd,od strane Kaknja:Ratanj,Klanac,Nazbilj,Bastasici,Lipnica,Milankovac,Poljani itd.
Podrucje Kopjara je ekoloski jako cisto,i jako pogodno za proizvodnju zdrave hrane i razvoj turizma,pogotovo „zimskog turizma“.Kraj je jako pogodan za razvoj stocarstva.
 
Kroz Kopjare je proveden dalekovod nekada davno(visoki napon),godina mi nije poznata,i tada je prosla jedina cesta iz Nazbilja,(od strane Kaknja),dok od strane Varesa nazalost nije bilo nikakve mogucnosti doci osobnim automobilom.
Jedini pristup selu je bio od strane Nazbilja,ta uska,nekvalitetno napravljena ,opasna cesta, mogla se koristiti samo u ljeto kada su jake vrucine i kada je bilo suho,za vrijeme obilnih kisa,jako se tesko moglo doci do Kopjara,dok u zimu nije bilo nikakve samse,i mjesto je bilo osijeceno totalno od drugih naselja.Sama cinjenica govori da u selu nije bilo niti jednog motornog vozila do pocetka 1993 godine..
U selu nije bilo niti jedne poslovne lokacije,tako da su nasi roditelji zaradjivali kruh ili u Varesu ili Kaknju,ili negdje daleko u tudjini.Najcesce se zaposlenje nalazilo u Rudniku mrkog uglja Haljinici/Ricica,ili Zeljezara Vares ili Pilana Vares (prerada drveta).
Na posao se odlazilo pjese do Luka ili Ratanjske stanice,ca 30 min.normalnim hodom,tako da bi se od te dvije autobuske stanice odvozili do poslovnog odredista.
 
Krajem 1992 godine spaja se cesta od Klanacke stanice preko Kopjara pa sve do Luka,i tada Kopjari postaju cestovno povezani sa cijelim svijetom.Ta cesta koja je napravljena u jako kratkom roku,nama Kopjarcanima je znacila jako mnogo.Za samo nekoliko tjedana izgradila se jako kvalitetna cesta i postala jako prometna.Tada u to ratno vrijeme 1992-1993 bila je jedina cesta koja je povezivala Tuzlansku regiju sa ostatkom BiH.Preko Kopjara je u to vrijeme znalo na dan proci i do 2 tisuce teretnih i putnickih automobila.
I tek tada je poceo malo normalniji zivot u Kopjarima,u kratkom roku skoro svako domacinstvo je imalo makar neko prevozno sredstvo, dali to bio Stojadin,Lada,Pezejac ili Fico,uglavnom je bilo mnogo lakse doci do Kaknja ili Varesa i svih drugih mjesta.
 
Kopjari su dijelili sudbinu vecine sela u Bosni,koji su tijekom zadnjeg rata pretrpjeli ogromna ratna razaranja,tako da je sve i jedan objekat koji je postojao u Kopjarima potpuno sravnjen sa zemljom i unisten.Tog Listopada 1993 prestaju sve nase radosti u Kopjarima, i umjesto da koristimo nasu novu cestu sa velikim radostima,nazalost svi smo njome prosli zadnji puta i to bez povratka.
 
 
 
Listopad 27.2008                                                      Igor Subasic

 



nach oben