OPET SVIJETLO U KOPJARA

Drugi dio!!,Druga godina!!,Drugi tradicionalni susret Kopjarcana!!Druga Sv.Misa u Kopjarima poslije rata!! Druga nova Kapela!! Potpuno drugo Groblje!! Druga godina puna emocija,radosti,tuge!! Druge Kopjarske plemenite igre na Bukvi!! Druga djecija vriska kroz selo nakon duzeg vremena!! Drugo izigrano kolo na Bukvi uz sargiju i violinu!! Po drugi put pjesma se orila niz selo kao nekad u stara vremena!!!.

Od prvog skupa 2008 godine prosla je puna godina dana,a mi Kopjarcani  bismo u velikom iscekivanju,u velikoj nadi u velikom nestrpljenjui.Mnogi smo cekali taj 25.07. kao nikad prije,da podjemo put Kopjara, na Svetu misu i na blagoslov novosagradjene kapele,kao i  na nas Kopjarski skup.Jer smo svi bili jako radosni sto se blizi opet nas susret,i sa kim god da se cujes,odma je prva rijec bila “idesli ti gore 25-tog” kad kazem gore naravno mislim na Kopjare.

Dosao je taj 30-ti tjedan u godini,koji su mnogi Kopjarcani rado iscekivali i radovali se njemu,da se opet po drugi puta sastanu kao i 2008 godine u velikom broju.Vec od polovine tjedna pocelo je u Kopjarima biti radno i veselo,kao nekad u stara vremena u radnu subotu.Sredjivalo se groblje,kapela cistila,farbala,uredjivala se cesta i pristup Kopjarima,stadion se cistio i dosta toga jos.Tako da za Marka S.Dragana S.Igora,Viktora,Stanka,Jelku,Zrinku S.i jos dosta ostalih Kopjarcana nije bilo puno slobodna vremena.Trebalo je dosta znoja proliti dok bi se to sve sredilo onako kako nam I prilici.

Petak  24.07. je osvanuo,a rosa je orosila cijeli nas lijepi kraj,sunce se polako spusta niz kosu i obasijava nase tiho selo.Vec u jutarnjim satima prvi gosti prvi Kopjarcani su poceli pristizati.Polako nase tiho selo se budi iz dubokog sna,kojeg je cijelu godinu sanjalo.Cuje se galama,pjesma,kako lopta subonji,a najradosnije je sto se i djeciji glas cuje opet u Kopjarima,u Kopjarima koji su jako pozeljeli djeciji glas,koji su pozeljeli svoje Kopjarcane,svoje susjede Klanacane,Ratanjcane,Borovicane i sve ostale sa nase zupe pa i sire.

Sto se vise blizi noc,a muzika na Bukvi pod satorom sve jace i jace razara tu pustu tisinu koja je cijelu godinu vladala nasim selom,bas lijepo da se  tisina makar malo sakrila i nestala.Sve podsjeca na  neki vikend iz 85-te godine kada bi nekad igranka bila u Kopjarima.Drustvo se opustilo maximalno,a i sviraci Sina Dragan iz Catica,Mario Juric sa Teseva i njegov pjevac  Alen sa Slapnice se osjecaju kao u njihovom rodnom kraju,tako da nema pauze ni prestanka svirke kako se kod nas znalo reci”do zore”.Bilo je tu znatizeljnika s one strane Drine koji nisu mogli odoliti da nedodju i da nevide sta tu prokletu planinu trese,dali je stvarno Kopjarska igranka ili se nesto pricinjava,dali stvarno u Kopjarima svijetlo gori ili je to neki san,naravno kad su prisli blize vidjeli su da je muzika u pitanju i da je svijetlo na bukvi , pridruzili se uz svaku pohvalu i cestitke nam.

Napokon i taj dugoocekivani 25.07. je dosao,pravi ljetni dan,pravo Kopjarsko jutro.Vedro je,nebo plavo kao nigdje u cijelom svijetu, kao jadran.Kao da i Bog zna da je za nas Kopjarcane i za mnoge nase susjede danas poseban dan pa nam podario prelijepo vrijeme,tako d ace biti i prasine kada bude kolo igralo.

I ove godine kao i predhodne sa svih strana svijeta narod je pristizao.Iz Hrvatske,Hercegovine,Slovenije,Svicarske,Njemacke,Austrije,Kanade,Amerike i mnogih drugih mjesta.Cule su se i mnoge rijeci pohvale,da je groblje uredno kao nigdje u nasoj zupi,a i organizatorima je mnogo drago sto je sve ispalo onako kako je i planirano,i sto je sve u dogovorenom roku odradjeno.Do Svete mise u 11 sati na groblju je veliki broj naroda dosao,tako da je groblje napunilo otprilike oko 150 do 200 dusa.Blagosov kapele je zavrsen kao i sveta misa,tako da je na redu festa koja u svim prisutnima ostavi dosta lijepih,radosnih pa i tuznih trenutaka.

Na Bukvi  je sve spremno za festanje,tako da pjesme,kola,veselja nece nedostajati.Muzika koja je pravila pravi stimung u Petak,i ove nase subote je jos u vecoj kondiciji.Lijepo je vidjeti I sresti ljude koje nisi video neko duze vrijeme,jos pogotovo u Kopjarima,na Bukvi,na muzici,na turniru.Ratanjcani,Kopjarcani,Klanacani,Borovicani,Tesevljani  i  mnogi drugi pjevaju,preuzimaju mikrofone,tako da je stimung pravi kao nekad u stara vremena na igranci u Kopjarima.

Okupilo se i staro i mlado,pjesma se orila na sve strane,narodna,izvorna,zabavna a najvise u srce pogadja kada stare zene zapjevaju starinjske pjesme, tada se osijecaj probudi kao nekad na Babine kad se podje.Miris mesnih proizvoda sa rostilja opasno je izazivao mesne sladokusce,kao I  hladno Karlovacko i ostale kulinarske srvari.

U 13 sati je pocelo natjecanje u nogometu,na kojem je bilo 8 mladih ekipa prijavljenih,sto je i nas organizatore dosta veselilo sto je dosta mladih zainteresirano za ovaj skup.Ne samo nogomet,bilo je tu i nesto staro tradicionalno za poigrat.Jer 25 prijavljena natjecatelja bacanja kamena s ramena su odmjerili svoje snage.

Sunce polako zalazi i mjesto proslave skupa ostaje u dubokoj hladovini.Nogometni turnir je zavrsen,radost i pehar su otisli opet kao i prosle godine u ruke mlade ekipe Subasici iz Hamburga.Veliko je slavlje uslijedilo nakon zavrsetka penala,gdje su mladi momci spretniji bili i osvojili prvo mjesto.Marko.Ilicak,Igor,Perica,Marijan,Josip,Tio I mnogi drugi nisu imali velikog izbora kada je u pitanju baciti kamena s ramena,jer kako je najjaci bacac Icko iz Ratnja rekao “momci ovo je samo zagrijavanje”ali to njegovo zagrijavanje za nas mnoge je bio samo san toliko daleko baciti kamen.To znaci da je pehar za najdalje baceni kamen otisao u ruke najjaceg Ratanjcanina Nike Icka Jozanovica.Od srca mu cestitamo .

Ponoc je pala,i mrak je uveliko zamracio sve.Tisina vlada ponovo nasim lijepim krajem.Iz okolnih sela  vidi se svijetlo kroz malene prozorcice,nazalost u Kopjarima  ni jedan prozorcic ne sja vise,i svijetlo koje je na Bukvi gorjelo na dva dana nazalost otislo je sa svojim mjestanima,jer nema vise kome sjati.

Nevjerujem da nije bilo suza na rastanku,jer tesko se odvojiti od rodne grude,odvojiti se od onoga gdje si prve korake napravio,prve rijeci progovorio,prve dane djetinstva ostavio.Mislim da je bilo svima tesko rastati se od rodnoga kraja.Razisli smo se svi,svak na svoju stranu,neki za Hercegovinu,neki za Hrvatsku mnogi za Evropu i nekamo drugdje,i nadam se das mo svi rekli zbogom Kopjarima makar do 24.07.2010 godine.

Kolovoz 20.2009.                                                                                       Igor iz Kopjara