Willkommen

 

 Jedan vikend u mom rodnom kraju.
 
 
 
Jos jedno jutro svanjava,sunce polako izlazi iza velikih brda Poljica i Peruna,a nasu Kopjarsku/Kuckovsku stranu obasjalo je do polovine kose,skoro je obasjalo rusce,i polako se spusta u nase tiho selo.Orozovi su davno najavili zoru,a i jutro je pocelo lijepo,ko je stio istjerati koji otkos dok nije usjalo,otisao je,i prva smjena u 5 sati vec je na putu,a nase su se majke, susjede, vec pozvale na kavu,koja se u nasem selu pila svaki dan svako jutro,i uz kavu su se pricale najcesce seoske price.Subota je,vrijeme kad se islo u Kakanj na pijacu,neki ce krenuti tacno u 8 sati na Ratanjsku, a neki su malo ranije otisli jer do Klanacke stanice malo je dalje bilo.Autobus koji dolazi iz Lipnice pun je ko sibica,ali valjda bude malo mjesta i za saku Kopjarcana.U Kaknju na pijaci svega i svacega,od igle do volovskih kola,trebalo bi tu barem dva tri dana da se sve pregleda,a vremena jako malo,jer ako se sve nepogleda do 12 sati, ode autobus za Lipnicu nazad,a poslije ici sa duplakom do Sutjeske pa onda sa stvarima pjese za Kopjare malo je neugodno bilo.Najcesce se na pijaci kupovala prehrana,gardaroba,obuca itd.(domaci sir,paprika,paradajiz,carape,gace,majice ,pantole,gumeni opanci,trevira,krec itd),sve se to donosilo iz Kaknja.Nazalost sve na jakim rukama nasih majki i oceva.
 
Mi kao djeca smo se uvijek radovali kada nasi roditelji dolaze iz Kaknja ili Varesa,jer smo znali mozda bude i neki slatkis za nase grlo,pa smo uvijek rado cekali i isli pred njih,do Ratnja makar do Cerine kuce,(do u jasle), ili do raisnje vode.Kada bi se u cekerima vidila makar jedna Eurocrem cokoladica, tada bi se ceker nosio sa mnogo vise snage i volje,i bili bi veseli kao u raju nebeskom.Bas smo toga dana sreli u jaslama iznad Lucine kuce, pok.Tomica i pok.Antu Crepulju sa njihovim doratima koji su natovareni raznim koferima i velikim torbama,jer te su subote iz daleke Njemacke dolazili svojoj kuci nasi ljudi koji su radili u tudjini,pok.Franjo ,Jozo,Ilija,i drugi,“hmhmhmhm,,, djeca radosna,bit ce njemacke cokolade“.
 
Lijepo subotnje poslijepodne u nasemu selu,sunce grije vrijeme ko u snu,nebo samo tako plavo,pravi radni dan u Kopjarima.Na sve strane skripa volovskih kola,konjska kopita udara po svuda,motorke se cuju,belegija odjekuje,kov i cekic opjevavaju cijelo selo,pratljaca udara po dumenu,prava radna subota u Kopjarima.A ispod jeribasme pod Lucickinom kucom drustvo sjedi i prica se o svemu,na selu se djeca radosno igraju klikera,kod Anoline kuce cure se dogovaraju gdjece u setnju navece,pored Sopickine kuce mladi se kucaju,na sve strane smijeh,galama,prica.A sa Mate (Marinkina) kuce, pozdravi se cuju iz radio Ilijasa ili radio Visokog,i pjesma udara, pa odjekuje cijelo selo.
 
Dok polako sunce zalazi,i selo ostaje u dubokoj hladovini,prvi suton pada,a na selu na okretnici,okuplja se sve vise i vise      mladjarije,djevojaka,curica,momaka,momcica.Uz izvornu pjesmu koju su davno Ratanjcani kod pok.Ivose zapoceli,jer su sa Bukve navratili na pivu,a Vili i Aro sa rusca im uzvratili,pocinje i vecernji program na nasem selu(okretnici),pricaju se svakorazni vicevi,razne sale.Pocelo je i igranje strika na selu,pa ko moze vise poskocit i izdrzat. Neko je pomenuo i igranje “zaloga”uh ta je igra bila naj interesantnija i nje su se rado svi igrali,pogotovo u poljupce ili u cvoke. Vec se pocelo smrkavati,a sa zagonja se cuje kosacka pjesma,negdje su kosci odradili poso,pa je mozda i opklada pala,ko moze brze i vise izkositi otkos,ako i bude opklade bilo,onda ce kod pok.Ivose jos koja gajba Sarajevske ili Nektar pive otici.
 
Kada treca smjena u 21 sat ode na poso,tada i mladi podju putem bara,pokrsca,gdje se najcesce setalo u vecernje sate,pa ako neko ima sta povesti za ruku (djevojku) jos bolje,a ako ne,onda mu dobro dodje i setnja po cistom zraku,po lijepoj djetelini,lijepim utabanim stazama koje su vodile do bara, do prelijepih Kopjarskih proplanaka,(na diljki,krcevinama,repelju,ridu).Dok smo setali po pokrscu,na sve strane su popaljena svijetla,noc je tiha,miris jorgovana,miris friskog cvijeca,miris frisko pokosene trave na sve strane,pa to je bilo milina u te ljetne dane u nasem malom raju Kopjarima.
 
Ponoc je,svijetla od autobusa koji se pomolio sa sedre obasjala su zagonje,cijelo pokrsce,i za koji minut druga smjena ce se pomoliti od Ivoljine kuce iz Varesa,a sa Bukve ce doci radnici sa Kakanjske strane,i tako ce se zavrsiti jedna ljetna subota u nasem rodnom kraju Kopjarima.
 
 
                                    Nedjelja je:
 
 
Kao sto svako jutro orozovi najave jutro,tako i ove svete nedjalje u Kopjarima su najavili,nedjeljno jutro je pocelo,kavica se pocela piti u svakoj obitelji,jer mnogi su ocevi kuci,neradni je dan.Rosa koja je pala po cijelom selu,svuda po njivama,porosila je svaki dio naseg dobra,a na taj sveti dan se necuje ni musica kako treba,jer to je sveti dan,koji je svaki Kopjarac/Kuckovljanin postovao i srcem i dusom.Na taj dan se nije cula konjska kopita da nesto radi,niti su skripala volovska kola,a motorka u nasem selu nedjeljom je bila pojam da se cuje,i nikad nije upaljena na taj sveti dan,svanuo je pravi neradni dan,pravi krscanski,katolicki dan.
 
Umjesto na pijacu u 8 sati ujutro ,nase Kopjarske/Kuckovske ljepotice (djevojke),nase majke ,ocevi,nasi najmiliji su krenuli putem koji vodi ,gdje drugo nedjeljom, nego u Kr.Sutjesku,naravno,pomoliti se bogu u Sutjeskoj crkvi.Iz Kopjara pjese u crkvu,pa nazad opet u Kopjare,i tako je bilo svake nedjelje.
 
Vec je rosa pocela da bjezi sa lijepo utabane trave na stadionu Bukvi,i suncane zrake su davno obasjale nas kraj,a mnogi igraci iz okolnih sela poceli su pristizati,jer ove nedjelje ce u Kopjarima biti turnir u nogometu.
 
Ratanjcani,Klanacani,Borovica,Poljanari,Tesevljani,Vijaka,Pogar,Dragovici,Bijelo Polje i mnogi drugi,danas ce na Bukvi pokazati svoje talente,i zaigrati na nasem stadionu koji se pripremao par dana.10 sati je,sve ekipe su dosle i postroile se u redove,jer slijedi pozdrav i citanje dobrodoslice svim prisutnima ,koju ce Perica procitati prije nego sto krene nogometni obracun.Nije to neki bog zna kakav stadion,ponegdje ima i prasine,i po koji se kamencic nadje,i koja lokvica ima,ali tu se igra sa srcem i dusom,tako da ce danas: Icko(Ratanj),Zoka(Poljani),pok.Vito(Kopjari),Leon(Pogar),pok.Zoka(Kopjari),i mnogi drugi igraci pokazati svoje umijece ovdje na Bukvi,pred mnogobrojnom publikom.
 
Naravno na stadion je izaslo i veliko i malo,da pozdrave turnir,i budu prisutni na njemu,kako iz Kopjara tako i iz mnogih okolnih mjesta.Milina za pogledati,kad gol padne aplauzi na sve strane,navijanje u punom jeku,atmosfera kao na nekom jakom derbiju..
 
Za dobar stimung pobrinuo se pok.Ivosa sa svojim alkoholnim sortimentom,koji je obezbijedio Sarajevske i Nektar pive da ce moci biti cijeli dan,pa i navece kad se mnogi posjetioci spuste u selo na igranku.Na sve strane odjekuje pjesma,na sve strane djeciji glas se cuje,od dragosti se islo po loptu iza gola,nekad i do na rusce.
 
Poslijepodne je,i sve je vise izgledalo da ce pehar otici u Ratanj ili ostati u Kopjarima,jer po svemu sudeci ekipe Ratnja i Kopjara su najjace na turniru u Kopjarima,jer su momci profesionalno uigrani i nema greske u davanju lopte .
 
Sto se vise primice prvi sumrak,sve je vise raje oko stadionske linije koja je piljevinom oznacena,jer finalisti se znaju: u ovom turniru u Kopjarima odmjerice snage Kopjari protiv Ratnja,obadvije jako dobre momcadi.Proculo se da je muzika vec dosla u selo,(Cigura i kompanija)samo se struja dovede na selo,i igranka koja je najavljena u 21 sat moze krenuti.Nazalost Kopjari na ovom turniru nisu imali srece,Ratanj je bio nadmocniji,i pehar je zablistao u rukama Micare Ratanjskog kapitena,od srca su im upucene cestitke.
 
Prvi suton se vec spustio nad Kopjare,i svi posjetioci koji su bili na turniru spustaju se polako u selo,jer jeka harmonike,gitare,bubnjeva sviju privlaci,i niko nemoze da odoli a da nenavrati,makar na jednu pivu i da se i koje kolo poigra na okretnici(na selu).Par malih sijalica je obasjalo cijelo selo,(valjda Dragovcani nebudu ljubomorni pa neiskljuce struju),a muzika se cuje i do Poljica,tako da je privukla na igranku i veliko i malo,kolo na sve strane,milina za pogledati.Djevojke su svojim lijepim nosnjama ukrasile ovo vece,kolo je pocelo,prasina se vije po cijeloj okretnici,juce se igralo uz lozani strik,a danas uz harmoniku i bubnjeve,milina ali stvarnost.Djeca trce kroz kolo i nazad,pjesma na sve strane,ovakva jedna noc ostace svakom Kopjarcu u dusi,i nece je moci nikad da zaboravi.
 
Ponoc je i sveta nedjelja se zavrsila u Kopjarima, igranka se primakla kraju,harmonika se stisala sa pojacala,jos je samo Sola nasuho pribjera,raja se polako povlaci pod svoje malene krovove.Valjda ce se moci i svi stranci smjestiti kod gostoprimljivih Kopjarcana/Kuckovljana,koji su planirali ostati i veceras u Kopjarima, nadamo se da nece ni jedna pojata biti provaljena i biti upotrijebljen pravi bioloski krevet u slami.
 
Skoro svi Kopjarcani i Kucukovljani sjetise se negdje daleko u tudjini da im jako mnogo fali gore navedeni vikend.I 2008 godine u ljeto,kada u Kopjarima sve mirise na ljepotu,kada cijeli kraj mirise na frisko cvijece,kada je ljeto u punom jeku,takvo plavo nebo kao nigdje, a nazalost, nemoze se reci gdje pijetlovi najavljuju zoru“.
 
Skupise se svi ko jedan,i na bukvi napravise turnir kao nekad u stara vremena,Ratanjcani,Klanacani,Borovica,Vukanjcani,i mnogi drugi,na taj dan dodjose u Kopjare,orila se pjesma na sve strane kao 1985 godine u ljeto,selom su se culi motori od auta,kao nekad jeka motorki,violina i sargija su zamijenile Cigurinu i Solinu harmoniku i bubnjeve.Bila je to samo repriza jednog naseg vikenda iz 1985 koja ce se akobogda ponavljati svake godine u sedmom mjesecu.“Jer malo nas je al nas ima“.Jos smo mi Kopjarcani/Kuckovljani zivi fala bogu,i radujmo se vec danas nasem sljedecem Kopjarskom vikendu suboti i nedjelji 25 i 26.07.09. Budimo slozni svi ko jedan.
 
 
 
Ozujak.16.2009            Igor Subasic

 



nach oben